IN MEMORIAM Stjepan Cukor, dipl. oec. 11. srpnja 1937. – 30. kolovoza 2026.
IN MEMORIAM
Stjepan Cukor, dipl. oec.
11. srpnja 1937. – 30. kolovoza 2026.
S dubokom tugom i velikim poštovanjem opraštamo se od našega dragog prijatelja i kolege Stjepana Cukora, dugogodišnjega člana, savjetnika i člana Izvršnoga odbora Hrvatske udruge za turizam i ruralni razvoj „Klub članova Selo“, koji nas je napustio u 89. godini života.
Otišao je izniman, dobar i plemenit čovjek, čija je blagost, mudrost i ljudska toplina ostavila dubok trag u svima koji su imali čast poznavati ga, surađivati s njime i dijeliti dio njegova životnog puta.
Stjepan Cukor bio je jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za razvoj ruralnih područja te ugledan gospodarstvenik s višedesetljetnim domaćim i međunarodnim iskustvom. Rođen je 11. srpnja 1937. godine u Zagrebu, gdje je diplomirao na Ekonomskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje diplomiranoga ekonomista.
Profesionalni put gradio je na odgovornim poslovima u gospodarstvu i javnim ustanovama. Od 1978. do 1982. godine u tvrtki Exportadora Bananera Noboa u Guayaquilu u Ekvadoru vodio je poslove izvoza i uvoza te bio odgovoran za promet roba i usluga. Od 1982. do 1987. godine bio je direktor uvoza u PP-u Maksimir, odgovoran za cjelokupan postupak uvoza poduzeća.
Od 1987. do 1991. godine obnašao je dužnost zamjenika ravnatelja Instituta za endokrinologiju, metabolizam i dijabetes „Vuk Vrhovac“ u Zagrebu. Ujedno je kao ekonomski savjetnik sudjelovao u projektima Svjetske zdravstvene organizacije (eng. World Health Organisation – WHO), osobito u poslovima povezanima s njihovim financiranjem. Od 1992. do 1996. godine bio je predsjednik Uprave Hrvatskoga farmera d.d., odgovoran za poslovne rezultate, korporacijsku strategiju i upravljanje društvom.
Posebno mjesto u njegovu radu pripadalo je razvoju hrvatskoga sela. Još od 1983. godine vodio je asocijaciju za proizvodnju, kontrolu kvalitete i plasman biološki visokovrijednih prehrambenih proizvoda i proizvoda posebne namjene „Diana“. Od 1997. godine do kraja života djelovao je kao stručni savjetnik za biološku proizvodnju, ekoturizam i ruralni turizam u Hrvatskoj udruzi za turizam i ruralni razvoj „Klub članova Selo“, u kojoj je obnašao i dužnost predsjednika Nadzornoga odbora te bio član Izvršnoga odbora.
Bio je član Savjeta za ruralni turizam pri Ministarstvu turizma Republike Hrvatske od 1995. do 1998. godine te član Savjeta za poticanje maloga i srednjeg poduzetništva u turizmu od 1998. do 2000. godine. Kao jedan od pokretača projekata Eko Etno Hrvatska, Eko Etno Tour i SUNCOKRET ruralnoga turizma – The Sunflower Award dao je trajan doprinos razvoju ruralnoga turizma, ekološke i biološke proizvodnje te turističkih cesta, putova i staza diljem Hrvatske. Za taj mu je doprinos 2017. godine dodijeljeno priznanje za životno djelo u okviru nagrade Suncokret ruralnoga turizma Hrvatske. Brojni projekti i domaće i međunarodne stručne veze koje je stvarao svjedoče o širini njegova znanja, predanosti i vizije.
I izvan struke živio je radoznalo i punim srcem. Bio je strastveni ronilac, fotograf, filatelist i numizmatičar te rekreativni skijaš. Ta širina interesa, otvorenost prema ljudima i svijetu činila ga je dragocjenim sugovornikom i nadahnućem mnogima.
Njegovim odlaskom hrvatski ruralni prostor i stručna zajednica izgubili su predanoga zagovornika i doajena, a mi dragocjenoga prijatelja, oslonac i učitelja. Njegovo znanje, dobrota i nesebičnost ostaju trajno utkane u ljude i projekte kojima je posvetio svoj život.
Dragi naš Štef, dragi Cukorek, hvala Ti na svakome savjetu, toploj riječi i svim zajedničkim trenutcima. Nedostajat ćeš nam, a uspomena na Tebe ostat će s nama. Počivao u miru Božjemu.